utorak, 13.12.2011.

Sitnice koje čine život sretnim su u nama !

Cijelo mjesto je pričalo: predivan su par! To je prava ljubav!
Idila života je trajala, ali nije sve bilo savršeno kako su svi mislili. Ona ga je voljela, ali on nije bio siguran u svoje osjećaje, nije bio spreman da se veže za nekoga. Dani, mjeseci su prolazili. . . osjećala je strah u njegovom glasu! Htio je izgovoriti nešto ali nije mogao. Okrenuo je leđa i otišao. Znala je svemu je kraj! Mjesto je utihnulo. Nitko ih se nije sjetio. Možda poneki u svojim mislima ali ne na glas. Godina za godinom i ona je nastavila svoj život. Pokušavala je biti sretna što joj je polazilo za rukom. On je bio sam! Ostavio je sve i tugovao je. Nije joj bilo jasno zašto su se rastali njih dvoje. Ostavila je sve po strani i u nadi da ga neće više sresti. Pitao se gdje je ona! Htio je znati gdje je i dali je sretna. Pronašao je kutiju a u njoj njene fotografije! Shvatio je kako je pogriješio. Ostaviti osobu koju voliš. . . da volio ju je a to je kasno shvatio. Pričao je da mu nije stalo do nje bio je ponosan. U sebi je čuo glas koji mu je govorio da laže. Htio je da bude pored njega da joj može dati sve to prije nije. Govorio je da mu je bolje bez nje da ima boljih, a u sebi je žalio i patio. Sjedio je u kutu sobe i gledao je kroz prozor u svjetlo što je svjetlilo na stupu. Razbijao je glavu pitanjima. Gdje je? S kim je? Dali je sretna?
Nju je u noći (toj istoj) probudila noćna mora. Pogledala je prema prozoru i sjetila se njega. Zašto? A prošlo je tako dugo. . . nije htjela opet proživjeti onu bol! On je za to vrijeme skupljao hrabrosti da je pronađe, priđe joj. Htio je dokazati koliko je voli, jer njegovo srce zna samo za nju. Nijedna je nije mogla zamijeniti. Obećavao si je u tišini kako je neće napustiti. Nije mogla ni zamisliti koje planove smišlja. Pokušavala je da ga ne voli. Znala je da je sve to bilo za njezino dobro. Povrijedio ju je kako bi mu ona mogla vratiti. Bila je dobra, a dobrim curama se uvijek loše događa. Loši ljudi bolje prođu u životu- mislila je! Oprostila mu je sve!
Došao je i taj dan susreta. Stao je pred nju! Bio je sretan što je vidi i što će napokon početi sve iz početka. Stajala je nasmijana. Krenuo je polako prema njoj. . . . . . . . . . . a ona, ona se odmaknula. Nije mu bilo jasno! Svojim nježnim glasno izgovorila je: sada je kasno. Ti si samo moja prošlost koju još volim i koju moram zaboraviti. Zastao je i shvatio: tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko ti je značilo. Samo je pitanje dali se to može vratiti. . .

- 17:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2011.

Priča bez koje ovoga nebi bilo...

Ponovno su bili na kraju jedne priče. Na pragu ka novom rastanku.
Pisala je posljednje stihove namijenjene njemu. Nije vjerovao da ga voli više od svih. U očima budio joj se sjaj. Gorjela je beskrajna čežnja za svime što je bilo, i što se nikada neće ponoviti. Nije ga smjela zavoljeti. Samo je htjela njegovu ljubav osjetiti barem na trenutak, a ne sve laži i lažne osjećaje ostaviti za zadnji trenutak rastanka. Možda će naći neku ljubav novu ali srce će ga uvijek vući ka njoj. A nju duša boli i tuga se spušta u svakoj suzi koja pada niz obraze. Samo jedan dodir bio bi dovoljan da osjeti ponovno toplinu.
Prolazili su dani a ona je patila:!
Stajala je nepomično promatrajući zvijezde. Birajući najsjajniju zvijezdu u nadi da će pronaći njegovu…. Htjela je sakriti sve tajne u toj noći. Ostavit ih zvijezdama.
Sjetila se svih događaja. Smiješak se pojavljivao na licu. Legla je na travu. . . . Sjaj bijele haljine dolazio je do izražaja. Tratinčice su odavale osjećaj mirnoće, nevinosti. Povjetarac je njihao travu i čuo se zvuk šuštanja lišća drveća. Latice drveća letjele su po zraku. Osjećao se miris prvog proljetnog cvijeća. Ptice su pjevale svoje pjesmice koje su uspavljivale.
Željela je oprost! Osjećala se slobodno. Bila je slobodna od svih problema, od svih laži.
Zaklopila je oči i razmišljala je! Cvrčci su upotpunjavali noć iz snova. Otvorila je oči i pogledala ponovno u nebo. Iznad sebe vidjela je mjesec kako joj se smiješi,a u mjesecu njegove oči kako svjetlucaju. Ustala je i krenula ne znajući kamo. Sve latice su kretale prema njoj. Kretao je i on! Ugledala ga je i trčeći krenula prema njemu. Oboje su trčali ali nikako da stignu jednu do drugog. Napokon zagrlili su se. Podigao ju je i zavrtio. Osjećala se voljeno kao i on! Ponovno je živjela svoj život iz snova. Osjećala se kao leptir koji leti u najljepšoj proljetnoj večeri. Zažmirila je i nije htjela zaboravit taj trenutak. Nije htjela zaboraviti njega i puštati ga kao prije. Osjetila je hladnoću. Nije htjela otvoriti oči ali nešto ju je vuklo. Ipak otvorila ih je. Stajala je sama na sred livade. Njega nije bilo. Vjetar je i dalje puhao a ona je bila sama. Jeli to bio samo san ili? Jeli samo maštala o tome ili. . . . ? znala je da je bio stvaran, ali kako je odjednom nestao. Pogledala je u nebo i tek sada vidjela najsjajniju zvijezdu koju je toliko tražila. Mjesec je bio prekriven oblacima, a ona je bila sama. Kao nekad. Pustila je suzu niz obraz. Suzu koja je sjala u noći.
Probudila se u hladnoj sobi. U svom krevetu. Oko nje su bili samo prazni zidovi koji su odavali tamu . Smijeh je napustio njene oči! Bio je to samo san. Ustala je iz kreveta i pogledala kroz prozor. Vjetar je puhao, latice su padale. Otvorila je prozor i osjetila miris proljeća kao u snu! Pogledala je u nebo i vidjela ponovno najsjajniju zvijezdu. U mjesecu je vidjela njegov odraz. Odraz tuge i bola. Izgledalo je kao da mjesec plače. Znala je da ga više neće vidjeti. Bio je to zadnji san u kojem je bio on. Barem je bila malo sretna. Okrenula se od prozora. Krenula je u krevet ali nešto joj je privuklo pozornost. Vuklo ju je da pogleda prema ormaru. Pogledala je i . . . i ugledala je bijelu haljinu kako visi na ormaru. Bijela haljina kao i ona kakvu je imala u snu. Sjela je na krevet i gledala u nju. Zapuhao je povjetarac. Topli povjetarac. Mjesec je obasjao sobu a latice su uletjele.
Srce je počelo ubrzano kucati. Suza je pala ponovno. Možda ipak sve ono nije bio san. Kako se sve ovo dogodilo. . . ? Znala je samo da on misli na nju. Barem malo....

- 14:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2011.

Početak novog života

Pošto sam iznenađena brojem ljudi koji su čitali moj prethodni blog girlofdarknes.blog.hr (a više ne mogu na njega) odlučila sam se okušati u novom pisanju. Iako će mi skratit slobodno vrijeme vjerovatno će mi davati onu slobodu da objavim sve što mislim a ne usudim se izreći. . .

- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Početak novog života

08.prosinac.2011

Free Counters
Free Counters


Linkovi




layout


Designer: BallonDesign
Resources |+|